Kada bebe savladaju hodanje i naprave prve samostalne korake ja mislim da se svaki roditelj treba osjećati ponosno, jer i sami znate koliko je za hodanje potrebno i rada mišića i usklađivanje čitavog tijela.
Iako živimo u takvoj sredini, a ta sredina se jednostavno zove „Balkan“ okruženi smo ljudima koji svakodnevno vrše pritisak i konstantno ponavljaju odnosno postavljaju jedno te isto pitanje da li je prohodao/prohodala. U čitavoj toj zbrci konstantnog pritiska sredine počnemo sebe osuđivati ili ispitivati da li nešto dobro radimo i u konačnici se zapitamo zašto moje dijete nije još uvijek prohodalo, kada svi vršnjaci već uveliko hodaju ?
Ne dajte se pokolebati ili zabrinuti.
Dijete će samo kada osjeti spremnost početi raditi svoje prve korake i tu ga morate sami pustiti. Nikakva prisila, pritisak okoline, suvisli i zlobni komentari da s vašim djetetom nešto nije u redu, neka vas ne tjeraju da silite svoje dijete. Samo će.
Kada bude spremno, iskreno neće nigdje zakasniti, čitav životni vijek je pred njima, nahodat će se za života.
Na početku sam spomenula da mi je u čitavom ovom procesu bitna ta samostalnost djeteta, pored toga bitno mi je da prve korake pravi u što udobnijoj obući. Zato za šetnju uvijek biram što laganiju obuću, prvenstveno baby tenisice , sa anatomskim ulošcima, prozračnom tkaninom, laganim đonom. Da joj ništa ne smeta, i da nogicama može praviti što ljepše korake.
